Kao kapljica,
Klizis hemisferama...
Pretvaras se u prah i
zasipas me sustinom.
Sakupljam cestice tvog mozaika i
utapam u mogucnostima.
Probudio sam se umoran. Kao uostalom svako jutro otkad sam u braku. Potisnuto nezadovoljstvo kulminira nakon izvesnog vremena. U mom slucaju skromnih deset godina...
Resih da otvorim blog. Mozda opustim dusu. Pretvorim negativne emocije u slova na ekranu. Nadam se da ce mi doneti miran san.